Nedelju dana kasnije usledilo je drugo ligaško kolo, gostovanje „Gik Banat-u“. Uvek neugodan protivnik, koji praktikuje da u ekipi ima mlade igrače kao i u našem klubu. Kad pogledam, tamo ima igrača protiv kojih igramo Kum i ja već nekih 10 godina od prilike, kao što su Grbić, Filip, Pušonja, Ćure i još par momaka. Na dan utakmice sam bio sprečen da idem (mada se verovatno opet ne bih skidao) jer sam imao ispit na fakultetu na kojem sam, nije loše pomenuti, dobio ocenu 10. Jednako uspešni su bili i moji saigrači, koji su dobili ekipu domaćina sa 3:0. Moram priznati, kada su mi javili, bio sam dosta iznenađen. Na stranu to što je ekipa bila pojačana dolaskom Kebija, smatrao sam Klečane za veoma kvalitetne igrače i po malo sam sumnjao u naš uspeh, mislio sam da će nas dobiti laganini. Na sreću i zadovoljstvo, nije ispalo tako i slavili smo po setovima 25:22, 25:23, 25:16. Kažu da nam je blok bio jača strana, prijem standardno dobar, dizanje je još uvek malo škripalo al se ostvarila pobeda. Prva i u pravom trenutku, reklo bi se, da se podigne atmosfera.