Dana 10.10.2009. stigao je trenutak koji se dugo čekao. OK NSAS Novi Sad je trebao da odigra prvu utakmicu u istoriji na ovako visokom nivou, na nivou I odbojkaške lige Srbije. Već pri samom polasku za Staru Pazovu osetila se mala nervoza u ekipi koju je naš kapiten oterao prepričavanjem sinoćnih doživljaja i provaljivanjem različitih fora. Ona koja mi je ostala u sećanju, najupečatljivija, koju je Rile odvalio je: „Gedžo, realno, čemu torba?“ Naime, trener praktikuje da sve igrače vodi na utakmicu i da tek u svlačionici kaže ko se neće skidati. Najveći crnjak, Rile i ja smo se najviše smejali a znali smo da će dvojica izvisiti, Gedža je bio gotovo sigurni kandidat kao treći tehničar, a dalje se lomilo na njemu i meni. Kako se dalje ispostavilo, ja sam dobio prednost u odnosu na Kuma da sedim na tribinama, zajedno sa Gedžom i Fikijem, za kojeg se govorilo da će nas pojačati. Nažalost, došao je u klub tek kasnije.

Utakmica je počela. Bila je veoma napeta, ekipe su se smenjivale u vođstvu, mi smo dobili prvi i četvrti set relativno lako (25:14 i 25:16), a protivnička ekipa drugi i treći (25:18 i 25:21). Može se zaključiti da su dve ekipe vrlo podjednake i utakmica je otišla u odlučujući peti set. Najnapetiji od svih, taj brejk je doneo mnogo preokreta, čak smo imali i šansu za pobedu ali je nismo iskoristili i na kraju je domaćin slavio sa 18:16. Možda ne zasluženo, al svaka im čast.

Naravno, za vreme utakmice na tribinama su se mogli čuti razni komentari od strane ljudi iz uprave, dobro poznati većini igrača, a i onim redovnim posetiocima naših utakmica: „Nema te muda“, „Igrate ko pi**e“ i mnogi drugi. Naravno, pomalo tragi-komični, jer retko ko je od njih nekada igrao neki sport i vode se onom tvrdnjom da je teže njima na tribinama nego igračima na terenu. Što bi neko rekao na to – „Malo morgen!“.

Avaj, rezultat nije bio razočaravajući, ako se uzme u obzir da su nam generalno tekme protiv ovog protivnika teške, da uvek postoji tenzija i da su mnogo neugodni na svom terenu. Nije mala stvar na kraju otkinuti im bod na gostovanju, mada moglo se uzeti i dva, možda čak i tri.